Pri kraju zime i u rano proljeće razveseljavaju nas, jaglaci (Primula). Ime potječe od latinske riječi primus što znači prvi te se odnosi na rano cvjetanje. Primula je opširan rod jednoljetnica, dvoljetnica i zeljastih trajnica među kojima je uvijek nekoliko zelenih vrsta. Sve vrste imaju listove prizemnih rozeta, cvjetovi su cjevasti i zvonasti, ali i trbušasti i na vrhu široko otvoreni. Dosada je otkriveno oko 550 vrsta. Od toga je oko 100 iz Europe, a druge su iz Azije te dijelom iz Sj. Amerike. Kod nas neke sorte nisu otporne. Ostale uzgajamo kao lončanice i za rezanje. Velika većina su trajnice koje uzgajamo vani.

 Primula je podijeljena na 19 vrsta i na brojne podvrste: P. sinensis - kineski jaglac, P. malacoides - mirisni jaglac, P. obconica - sobni jaglac, P. x kewensiis - jajastog lista, P. vulgaris - jaglac koji kod nas često raste, posebno ga i ne cijenimo. Bitne su razne podvrste i križanci.

Jaglaci i neke druge vrste imaju različite veličine i boje cvjetova. S jaglacima se susreće svatko tko se nađe u cvjećarnici ili vrtnim centrima.

Nalazi se u tegli promjera 10 cm

Boja: U 4 boje

Prodaja počinje u  02. mjesecu.

Mjesto sadnje

Jaglace sadimo u kasnom zimskom ili ranom proljetnom periodu u cvjetna korita, ukrasne posude ili u gredice i na grobove. U stanu izdrže kratko vrijeme i zato ih sadimo isključivo vani. U hladnim noćima kada temperatura padne 5°C ispod ništice sklonimo ih u hladne prostore ili biljke pokrijemo s toplinskom folijom, da niska temperatura ne ošteti cvjetove. Biljkama redovito odstranjujemo ocvale cvjetove kao i požutjele listove. Jaglaci trebaju puno vode. Zbog nedostatka vode veoma brzo počnu venuti. Cvjetanje pospješujemo s redovnim dognojavanjem. Kad jaglaci u koritima i ukrasnim loncima ocvjetaju, presadimo ih u vrt.
Jaglaci su pravi partneri za, paprati, kukurijek , begonije , vodene perunike i druge ukrasne biljke koje uspijevaju u sjeni i polusjeni.