Nježni cvjetovi pastelnih boja
Bogatstvo nježnih, pastelnih boja glavna je odlika ranunkula ili žabljaka. Većina kultivara ima ispunjene cvjetove u jednoj ili kombinaciji dviju boja. Lepeza boja proteže se od bijele, žute i zlatnožute preko ružičaste, lososne i narančaste do crvene.
U Europu je donesena u 16. st., a u njezinim jednostavnim cvjetovima nalik anemoni botaničari su prepoznali dragocjeni materijal za oplemenjivanje. Danas je ranunkula vrlo cijenjeno rezano cvijeće, a cvatućim biljkama možemo oplemeniti balkone i vrtove. Gomoljasti korijeni posađeni ujesen dat će cvatuće biljke u ožujku, a oni posađeni u proljeće procvjetat će u lipnju i srpnju. Pojedinačni cvjetovi nalaze se na dugim cvjetnim stapkama.
Ovisno o veličini gomoljastog korijena, moće se predvidjeti veličina same biljke i broj cvjetova. Krupnije biljke višega rasta koje daju i veći broj cvjetova, prikladne su za sadnju u uzgojne posude, dok su sitnije idealne za masovnu sadnju u vrtu.

Sadnja ranunkula
Gomoljasti korijeni koje smo kupili suhi su i tvrdi, ali nakon što upiju potrebnu vlagu omekšaju. Možda će vam savjetovati, da ih prije sadnje namočite u vodi, no, to nije nužno pogotovo jer postoji opasnost da zbog predugog namakanja počnu truliti. Ako se ipak odlučite namakati, učinite to u hladnoj vodi najdulje 3 - 4 sata.
Sade se od sredine do konca ožujka u lonce, balkonske posude ili na vrtne gredice.
Polažu se vrhovima korjenčića u zemlju koja mora biti dobro obrađena i hranjiva. Odgovara im osunčano mjesto na propusnu tlu. Stagnirajuća voda u kombinaciji s toplim zrakom sigurno će ih uništiti. Iako je ujesen i proljeće tlo još svježe pa nema opasnosti od truljenja, najbolje jamstvo da do toga neće doći je drenirano tlo. Gomoljasti korijen sadi se 3 - 5 cm duboko. Što je tlo teže (ilovača) dubina sadnje je manja. Razmak sadnje iznosi 20 - 30 cm za veće primjerke, a 10 cm za manje.

Ranunkule se lako prilagođavaju uvjetima u uzgojnim posudama, razvijajući razgranato korijenje. U posudu promjera 25 cm stane jedna velika ili dvije manje biljke. Bilo da ste ih posadili u posude ili izravno u vrt, nakon sadnje treba obilato zaliti. Sve dok zemlja sadržava imalo vlage, ne treba ponovno zalijevati. U roku od 15 do 20 dana potjerat će izboji i tek tada će trebati zaliti. Biljke koje uzgajamo u posudama dobro je svaka dva tjedna prihraniti hranjivom za cvatuće biljke.
Radi ranije cvatnje, ranunkule se mogu posaditi u posude te držati u zatvorenome. Najbolje ih je staviti na prozor okrenut jugu ili zapadu. Temperatura od oko 13° C je idealna. U rano proljeće postupno ih prilagođavamo na vanjske uvjete tako da ih svaki dan sve dulje držimo vani. Prije noći unosemo ih u kuću. Sade se od sredine do konca ožujka u lonce, balkonske posude ili na vrtne gredice, a na otvorenom se sade sredinom svibnja

Poinzecija ili Božićna zvijezdai

Božićna zvijezda porijeklom je iz suptropskog dijela Meksika i Centralne Amerike. U prirodi ova biljka raste kao grm visine do 3 metra, međutim, stvoreni su kultivari koji imaju gušći izgled, visine 30-45 cm, za uzgajanje u prostorijama.

Kao i sve mlječike i ova biljka obiluje mliječnim sokom koji je vrlo otrovan, pa se preporučuje nošenje rukavica pri orezivanju Poinsettie, a ukoliko mliječni sok dođe u dodir s kožom odmah ga treba isprati hladnom vodom kako ne bi došlo do iritacije kože. Prema vjerovanju prastanovnika Centralne Amerike, ova biljka svoj privlačan izgled duguje Asteškoj boginji, kojoj je zbog neuzvraćene ljubavi prepuklo srce.

Održavanje biljke

Da bi se biljka održala više godina, potrebno je dosta strpljenja.. Brakteje će se počet pojavljvat za perioda kad su noći duže od dana, dakle od kolovoza do travnja.

Da bi biljka mogla obilnije cvjetati, potrebno joj je osigurati 14 sati potpunog mraka, svakodnevno naprekidno 8 tjedana (2 mjeseca).

To možemo postići prekrivanjem crnom PVC vrećom za smeće.

 Zadržite biljku
Ukoliko biljku želite zadržati i poslije Božićnih praznika, pričekajte da cvjetovi Brakteje) ne uvenu, pa nakon toga podrežite biljku na otprilike 10 cm.

Držite je na toplom i zalijevajte tijekom zime i ranog proljeća.

U travnju obilno zalijevajte da biste potakli brži rast.

 Nakon ustaljenog rasta, biljku presadite. Možete u istu posudu, samo zamijenite kompost.

Ciklama

Sobna ciklama (Cyclamen persicum)

Ciklama je vrlo omiljena biljka u božićno i novogodišnje doba. Postoje kultivirani oblici ciklama koji, posađeni u lončić, dostojno zamjenjuju svoje šumske srodnike. A živjet će dulje, mnogo dulje! Možete ih, lijepo rascvjetane, staviti u ukrasnu keramičku posudu, ukrasiti svoj dom ne oduzimajući im živo, i stvoriti privid proljeća. Uživajte u malim cvjetnim iluzijama!

Cyclamen persicum, sobna ciklama, klobučar
Porodica: Primulaceae, jaglaci
Podrijetlo: sredozemno područje, Mala Azija, otoci Rodos i Cipar.

Sobna ciklama je najljepša i najomiljenija biljka lončanica koja cvate zimi. Duge zimske dane uveseljava pogled na raskošni spektar boja cvjetova: od bijele, svijetlo do tamnoružičaste, narančaste ili crvene boje. U cvjećarstvu se uzgajaju različiti varijeteti i odlike koji se međusobno razlikuju posebno po veličini, obliku i boji cvjetova. Izvorne vrste imaju male, nježne, ružičaste cvjetove ugodnog mirisa.

 O BILJCI

Ciklama je višegodišnja biljka s podzemnom stabljikom u obliku gomolja. U prirodi raste na sjenovitim i svježim staništima. Prilikom kupovanja uzgojene biljke, treba obratiti pažnju da je lišće čvrsto i zdravo, da ima mnogo cvjetova i pupoljaka te da gomolj koji malo viri iz zemlje nema znakova truljenja. Cvate od jeseni do proljeća. No, često se događa da u sobnim uvjetima (grijana soba i suhi zrak) naša ljepotica naočigled propada. U čemu smo pogriješili? Tajna uspjeha je u prilagođavanju biljke na uvjete u našem domu koji bi trebali biti što sličniji prirodnim.

O UZGOJU

Temperatura: Cvatnja traje nekoliko mjeseci ako se biljka drži u negrijanoj prostoriji s temperaturom od oko 15°C ili između prozorskih krila. Ako je biljka u grijanoj prostoriji, treba biti što dalje od izvora topline i što bliže prozoru.

Svjetlost: Ciklami pogoduje svjetlo, ali ne i jako sunce. Najbolje ju je držati na istočnoj ili sjevernoj strani.

Zalijevanje: Zemlja mora biti vlažna, ali lonac s biljkom ne smije stajati u vodi. Zalijevati treba odozdo ili oprezno uz vanjski rub da se ne vlaži gomolj, najbolje mekom vodom (kišnicom). Dok biljka raste i cvate, zalijevati dva puta tjedno. U toploj sobi naročito obilno zalijevati. Dok miruje na hladnom mjestu, dovoljno je jedan puta tjedno. Kada se počnu pojavljivati novi listovi, treba opet češće zalijevati i držati na hladnom i zračnom mjestu.

Prihranjivanje: U doba rasta i cvatnje, vodi dodati tekuće mineralno gnojivo svakih 14 dana.

Vlažnost zraka: U kući ciklama mora biti u vlažnom zraku, ali se ne smije prskati. Dovoljno je lonac s biljkom staviti u podložak s vodom na kamenčiće. Dno lonca ne smije biti u vodi.

Čišćenje: Prašne listove isprašiti mekim, suhim kistom. Ne služiti se vodom ili sjajilom za lišće. Uvenule cvjetove i lisne peteljke ne treba rezati, već ih samo lagano zaokrenuti i otkinuti.

Održavanje:

Kada ciklama ocvate, slijedi period mirovanja. Iako biljka više nije lijepa, ne treba je baciti. Pravi ljubitelji pokušati će pravilnom njegom održati svoju ciklamu i ponovo uživati u njezinu cvijetu. Nakon cvatnje lonac s gomoljem i preostalim lišćem držati u neloženoj prostoriji i oprezno zalijevati, ali ne prihranjivati. Sredinom svibnja dobro je biljku staviti na balkon ili u sjenovito mjesto na otvorenom prostoru. Ondje će tijekom ljeta stvoriti nove listove. U kolovozu se može gomolj presaditi u novu zemlju. Povremeno treba nadohranjivati i prskati za vrijeme toplog vremena. Prije mraza ciklamu staviti u neloženu prostoriju na svjetlo mjesto. Nastaviti prihranjivati. Pojava cvijeta znak je da je pravilno održavana.

Razmnožavanje: Iz sjemena ili dijeljenjem gomolja starijih biljaka. Sjeme se posadi u zemlju u klijalištu, najbolje u veljači. Ostaviti na toplom mjestu pri temperaturi od 18-20°C.

Presađivanje: Presađuju se mlade ciklame uzgojene iz sjemena ili prepolovljeni gomolji starijih biljaka. Starije biljke se presađuju kada njihovo korijenje počne izlaziti iz lonca, listovi i cvjetovi uvenu, a novi se listovi upravo počinju pojavljivati. Nije potrebno mlade sadnice ili gomolje stavljati u velike lonce jer ciklama bolje cvate u malim. Za mlade biljke treba uzeti jedan broj veći lonac, a za stare lonac iste veličine. Držati ih na hladnom pri temperaturi od 13-16°C.

Životni vijek: U dobrim uvjetima traje nekoliko godina. Ciklama tada cvate obilnije, ali cvjetovi i listovi postaju manji.

BILJKA PROPADA. U ČEMU JE NEVOLJA?

Novi su listovi mali, a biljka ne cvjeta: ciklamu je potrebno prihraniti.

Listovi se smežuraju i postaju mlitavi: u prostoriji je previsoka temperatura i suhi je zrak. Ciklamu treba premjestiti na hladnije mjesto.

Listovi žute i padaju u stranu: u prostoriji je suviše toplo i tamno. Biljku premjestiti na svjetlije, hladnije i zračnije mjesto. Dim cigarete i plin također mogu uzrokovati žućenje listova.

Listovi su sprženi: ciklama je izložena jakom sunčevom svjetlu. Prilikom zalijevanja voda je dospjela na listove. Biljku maknuti s izravnog sunčevog svjetla. Paziti prilikom zalijevanja; zalijevati odozdo.

Listovi su izobličeni i ljepljivi zbog zelenih insekata: nametnici su zeleni ušenjaci. Prskati insekticidom.

Jeste li znali?

Prema narodnom vjerovanju cvijeće ima fantastične moći. Svaka vrsta cvijeta šalje svoje osebujne poruke. Ciklama je cvijet iskrenosti. Ona “poravnava račune” i izglađuje nesporazume. Posebno je pogodna za raščišćavanje odnosa između svekrve i snahe. Ne vjerujete? Provjerite!

KADIFICA (Tagetes sp.)

Kadifice su vrsta koja je možda poznatija kao cvijeće za gredicu. U tu svrhu sade se niže sorte narančastih, žutih, ali u posljednje vrijeme i bijelih cvjetova. Međutim, zbog velikog broja sorti, od kojih neke narastu i do 75 cm, koristi se i za rez, kao rezana dugo ostaje svježa u vazi. Više biljke pogodne za rez krase krem-žuti i narančasti cvjetovi

Kadifice su rod od oko 59 jednogodišnjih i višegodišnjih travastih biljaka iz obitelji glavočika, Asteraceae, porijeklom iz jugozapadnog dijela SAD-a, Meksika i juga južne Amerike. Narastu u visinu od 5 cm – 2,2 metara, ovisi o vrsti. Naziv tagetes vjerojatno potječe od imena etrurskog boga. U našim se krajevima često nazivaju kranjčeci.

Kod nas se kadifice uzgajaju kao dražesno jednogodišnje cvijeće, i ovu biljku mnogi iznova otkrivaju kao idealno cvijeće za gredice radi njene neprekidne cvatnje cijele godine i izuzetne otpornosti.

“Starinske” sorte imaju jak, mošusni miris, nekima neugodan, drugima ugodan, ali apsolutno poznat kao miris kadifice (sličan miris ima biljka neven). Neke novije sorte su uzgajane da budu bez mirisa, ili čak neke imaju i ugodan miris. Svejedno, miris kadifice ima jako bitnu ulogu, jer svojim mirisom tjera neke nametnike i nematode iz tla. Stoga se preporuča saditi ih posvud po povrtnjaku, posebno uz rajčicu, papriku, patliđane, krumpir i duhan – biljke iz obitelji pomoćnica. Najviše vole rasti na sunčanim gredicama, ali podnose i laganu polusjenu.

Kod nas su najčešće niske grmolike vrste koje narastu 20-50 cm u visinu, a grmići su  jako razgranati i puni cvijetova, i tagetes erecta, vrsta koja može narasti i do 1 metar u visinu, a ima izuzetno velike cvijetove u usporedbi s manjom grmolikom vrstom. Ono što je još specifično za tagetes erecta je ugodan miris njenih cvijetova – stabljika i lišće ima karakterističan miris kadifica, ali veliki cvijetovi imaju jako ugodan, drukčiji miris.

Kadifice postoje kako u mnoštvo različitih dimenzija, tako i u različitim kombinacijama boja, a prevladavaju smeđa, te nijanse žute i narančaste – vedre boje koje unose vedrinu, šarenilo i radost na cvijetne gredice i povrtnjak.

Bolesti ju jako rijetko napadaju, ponekad se može dogoditi da ju napadne pepelnica, ali to je jako rijetko.

Od nametnika često ju napadaju puževi, oni jednostavno obožavaju kadifice i ako ih ima u većem broju proždiru kadifice.